Piše: Džozef D. MekNamara, bivši policijski šef

Bio sam šef policije u Kanzas Sitiju, u Misuriju, kada je nenaoružanog afroameričkog tinejdžera ubio policajac zbog nenasilnog čina. To je rezultiralo mirnim i konstruktivnim javnim dijalogom – suprotno onome što se dešava u Fergusonu, u Misuriju, kao posljedica ubistva nenaoružanog 18-godišnjaka Majkla Brauna. 

Policija Ferguson Reuters 300x201 Analiza Reuters: Nema izgovora za pucanj u nenaoružano liceTada sam bio najmlađi šef policije u tom velikom gradu u Americi, tek što sam stigao iz Njujorka, gdje sam bio glavni inspektor Odjela njujorške policije u vremenu izraženog visokog kriminala. Ali nijesam imao pravi medeni mjesec u Misuriju.

Samo nekoliko dana nakon što sam preuzeo dužnost, kristalno jasnog dana 1973. godine uniformisani oficir odgovorio je tokom dana na na provalu u kuću. Oficir je podigao pušku i pucao je na mladića u bijegu. Ubio je 15-godišnjeg Rorija Larka, nenaoružanog, slabašnog momka teškog 52 kilograma.

List Kansas City Star objavio je preko cijele naslovne strane sliku Larka, anđeosku školsku fotografiju mladića koji je izgledao kao mršavi desetogodišnjak. Ako ste imali srce, moralo vas je dotaći.

Da je Larku izrečena bilo kakva kazna, vjerovatno bi nedjelju dana bio u popravnom domu. Kao gest saosjećanja prema crnačkoj zajednici, prisustvovao sam sahrani u civilnoj odjeći. Policajac je ukoren i premješten.

Razumni ljudi, crnci i bijelci, nijesu željeli da slušaju o tome kako je zakon komplikovan ili kako novi šef nije bio odgovoran za smrt dječaka. Zbog toga smo čekali noć da vidimo da li će grad gorjeti. Ipak nije.

Međutim, sljedećeg dana stražar se pojavio ispred policijske stanice zahtijevajući, ni malo učtivim jezikom, da se vratim u Njujork. Crnačka zajednica Kanzas Sitija željela je da zna zašto je ovaj momak ubijen zbog nenasilnog zločina.

Moj policijski odjel reagovao je brzo: Nije trebalo da bude ustrijeljen. Podsjetio sam medije da sam na svojoj prvoj konferenciji istakao da kao šef smatram da policajci ne treba da koriste vatreno oružje, osim kada postoji neposredna opasnost po ljudski život.

Planirao sam da napišem nova pravila oko vatrenog oružja i to sam najavio, tako da je policajcima bilo zvanično naređeno da ne pucaju, osim pod ovakvim okolnostima. Najranije što je bilo moguće objavili smo nova zvanična pravila.

Njima je zabranjeno policijskim službenicima da pucaju na nenaoružane osumnjičene. Smanjili smo upotrebu vojne opreme u policijskim stanicama. Pozvali smo predstavnike lokalne zajednice da pomognu oko utvrđivanja pravila.

Sa novim pravilima policijska pucnjava drastično je opala, a kriminal je splasnuo nakon što se lokalno stanovništvo pridružilo policiji u borbi protiv te pojave. Pucnjava u Kanzas Sitiju, slična ovoj sada u Fergusonu, ponudila je poučnu lekciju.

Prvo, osim u izuzetno neuobičajenim okolnostima, policija nema pravo za ubijanje nenaoružanih ljudi. Drugo, u američkom nacionalom DNK je da imamo instituciju civilne policije, ne vojne.

Zato televizijski snimci i slike po društvenim mrežama teško naoružane policije i oklopnih vozila nijesu način da se dobije podrška javnosti. U Fergusonu i širom zemlje policija mora da odmjeri upotrebu smrtonosne sile i da se vrati tradicionalnim strategijama profesionalnih policijskih snaga koje sarađuju s javnošću kako bi dobile podršku u borbi protiv kriminala.

Kamere, bolja obuka i disciplina, novo policijsko rukovodstvo i druge strategije su od ključnog značaja. Ono što je jasno je da policija SAD mora odmjeriti postojeća pravila naoružavanja, u kojima je bezbjednost policajca najvažnija. Osnovna dužnost policije je zaštita života.

Bezbjednost policijskog službenika ne smije da potisne demokratski rad policije, prilikom kojeg policajci poštuju svoje uloge kao javni službenici koji su spremni da preuzmu razuman rizik prilikom zaštite i služenja.

Kao načelnik u Kanzas Sitiju bio sam odgovoran za održavanje reda u mom gradu, plasirajući u javnost sve zakonom dozvoljene informacije putem medija, uz pomoć gradonačelnika, kao i državnih i lokalnih zvaničnika.

Šef policije u Fergusonu Tomas Džekson, samoproklamovani portparol u istrazi čijeg tima nije bio dio, održavao je česte konferencije za novinare kojima je samo stvorio više konfuzije.

Na primjer, kada je Džekson objavio ime policajca koji je bio uključen u pucnjavu, objavio je i snimke bezbjednosnih kamera pljačke jedne prodavnice za koju je tvrdio da je izvršio Braun, čak iako je Odjeljenje pravde zatražilo od Odjela policije u Fergusonu da to ne uradi.

Džekson takođe nije koordinirao sa kapetanom Ronom Džonsonom u Državnoj partoli Misurija, kojeg je guverner Džej Nikson zadužio da pomogne u ublažavanju situacije. Džekson izgleda tako da je budalasto pokušavao da hoda kroz pravno minsko polje, uz moguće objavljivanje informacija koje bi mogle ometati procesuiranje umiješanih policajaca.

To je takođe moglo dovesti do optužbi za policijsko zataškavanje. Pa ipak, sve korektivne radnje o kojima se sada raspravlja fokusiraju se na akcije da se izbjegne tragična smrt – ne duboko ukorijenjeni uzroci na koje se moraju odnositi stvarne reforme. Da, pritisak je sada stavljen na policiju u Fergusonu.

Pravi izazov je, međutim, za sve policije u SAD. Policije širom zemlje lutale su u stavovima o naoružavanju, kao strategiji kontrole demonstracija poput pokreta Occupy Wall Street, nasilja mladih, zona teških zločina i pretrage droge.

Glavno pitanje je, međutim, i dalje bez odgovora: Ima li opravdanja za ubistvo nenaoružanog lica? Odgovor je: Nema!

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s