Piše: Boris Džonson, gradonačelnik Londona

LONDON – Kao i ostatak nas, gledam sa mučnom nevjericom promjene na mapi sjevernog Iraka kojim se, poput ebole, šire fanatici. Izgledalo je nevjerovatno da bi se raspad mogao dogoditi tako brzo. 

Još u maju ove godine priredili smo dobrodošlicu dinamičnom i budućnosti okrenutom mladom političaru u Gradskoj vijećnici u Londonu. Njegovo ime je Neširvan Barzani, a on je premijer države Kurdistan koja je tek u povoju.

Doveo je svog čovjeka za finansije, ministra transporta i ministra turizma – mnoštvo.

Oko sat vremena razgovarali smo o velikom kurdskom ekonomskom bumu i njihovim planovima za izgradnju skijališta, hotela – kako da čvrsto postave na mapi mjesto za britanske turiste.

Saradnja sa Londonom

Razgovarali smo o tome kako je moguće izboriti se sa zagušenjima u saobraćaju i kako bi London mogao pomoći u savjetovanju da se Erbil transformiše u glavni bankarski centar Bliskog istoka.

11 kurdi 1 300x192 Gradonačelnik Londona za Telegraph: Bila bi potpuna tragedija da ne odbranimo Kurde

Završili smo obećavajući dublju saradnju, a premijer je poklonio Londonu lijepi vezeni tepih i neke od prikaza Kurdistana (sve uredno označene), a ja sam mu poklonio primjerak jedne od mojih knjiga i izgravirane čaše za viski, iako nijesam baš siguran kolko se viski tamo pije. Obećao sam da ću doći što prije bude moguće da otvorimo skijaške staze.

Pogledajte sada siroti Kurdistan. Jedva 20 milja od njihove prosperitetne prijestonice Kurdi se suočavaju sa jednom od najstrašnijih i najbrutalnijih vojski još od srednjeg vijeka.

Trupe Islamske države već su na pozicijama sa kojih brane ključni kurdski grad Mosul, sa svim snagama koja im predaje živote nizvodno na Tigru.

Oni ubijaju, siluju, odsijecaju glave i sahranjuju žive. Oni nude ljudima izbor ili da pređu na islam ili da se suoče sa momentalnom egzekucijom. Oni su toliko zastrašili populaciju sjevernog Iraka, sa svim mješavinama etničkih grupa i vjera, da su manjine pobjegle kako bi spasile živote.

Scene stradanja

Čak i danas još uvijek postoje na desetine hiljada onih koji kampuju na golim padinama, njihova djeca umiru od žeđi, u scenama biblijskih užasa.

Pratimo katastrofu koja se odvija, a premijer je apsolutno u pravu u svom nagonu da Britanija mora da djeluje i da Britanija mora da pomogne.

11 kurdi 2 300x192 Gradonačelnik Londona za Telegraph: Bila bi potpuna tragedija da ne odbranimo Kurde

Znam kako se ljudi osjećaju ovih dana oko uključivanja u inostrane sukobe. Postoji duboki zamor i cinizam koji se uvukao u kosti nacije – osjećaj da nas je Bler sve prevario oko Iraka i da ne želimo da budemo ponovo prevareni.

Ljudi će gledati tragediju Jazida i hrišćana, a oni će razumno pitati zašto biramo da pokušamo pomoći ovdje, kada smo na kraju odlučili da nije bilo ništa što smo mogli uraditi za Sirijce koji su bili masakrirani u Alepu.

Ljudi će pitati, razumno, zašto mi, kada smo samo evropska sila srednje snage sa nedovoljno vojske i deficitom u našem budžetu.

Javna oklijevanja su potpuno razumljiva, ali ipak sam siguran da je vrijeme da se uključi i da se podrži operacija koju predvodi Amerika. Moramo djelovati, jer to je humanitarna kriza.

Čuo sam da neki ljudi govore da postoji neka vrsta dodatnog imperativa ovdje, jer su mnogi od ovih progonjenih naroda hrišćani, a samim tim i pripadnici naše zajedničke religije.

Ovo me pogodilo kao paradoksalno, pošto je ključna poruka Hrista da treba svakoga da tretiramo kao svog susjeda i to se svakako odnosi i na Jazide koji vjeruju u Paunovog anđela, isto onoliko koliko se to odnosi i na Hrišćane.

Pomoći svima

Nije bitno da li ste hrišćanin, ili Jevrej, ili musliman, ili Jazid. Ako se suočavate sa vrstom genocida koja se, kako se čini, događa u sjevernom Iraku, sigurno zaslužujete olakšanje i zaštitu koju vam možemo pružiti.

Onda moramo pomoći, jer imamo moralnu obavezu prema tom dijelu svijeta. Britanci su bili ti koji su donijeli odluku ranih dvadesetih godina prošlog vijeka da se ignorišu očigledne etničke podjele, a ne da se stvori Kurdistan. (Zaista, jednom poznatom prilikom Britanci su zapravo koristili gas da potisnu kurdski revolt.)

11 kurdi 3 300x202 Gradonačelnik Londona za Telegraph: Bila bi potpuna tragedija da ne odbranimo Kurde

A britanska odluka bila je i da se pridluži invaziji na Irak 2003. godine, kao i uklanjanju Sadama Huseina, a na putu Tonija Blera, jasno je većini normalnih i racionalnih ljudi (kategoriji koja izgleda da ne uključuje Blera) da je jedan od rezultata Sadamovog svrgavanja i Ba’athist tiranije bila snaga vakuuma u Iraku, kao i nesposobnosti koja je omogućila da se ISIS proširi tako strahovitom brzinom.

Posljednji razlog zbog kojeg bi trebalo priteći u pomoć Kurdima, kao i drugima jeste zato što je naš interes da to učinimo.

Moj stari prijatelj, kurdski novinar Hazir Teimourian imao je običaj da mi tužno kaže: „Postoji stara izreka – Kurd nema prijatelja“. Nijesam siguran da li je to još uvijek istina.

U periodu nakon prvog Zalivskog rata 1991. godine Kurde su u planine protjerale osveroljubive Sadamove trupe. Nardod u Britaniji zaprepašćen je njihovom bijedom. Džon Mejdžor je bio toliko zainteresovan da uspostavi zone zabrane letova koje su preteča savremene države.

Tokom posljednjih nekoliko godina veze između Britanije i Kurdistana su se brzo razvijale, sa prvom ministarskom delegacijom iz Londona koja je tamo stigla prije dvije godine.

Standard Chartered Bank je tamo uspostaviljena, kao i mnoge druge kompanije. Oni odlaze ne samo zbog toga što Kurdistan ima šeste najveće zalihe nafte u svijetu, već i zbog toga što je to mjesto oaza stabilnosti i tolerancije.

Neophodna pomoć

Oni imaju demokratski sistem, oni idu naprijed u oblasti prava žena, oni insistiraju na potpunom međusobnom poštovanju svih religija.

Bila bi potpuna tragedija ako ne bismo uradili sve što je u našoj moći kako bismo pružili utjehu i pomoć onima koji su sada pred masakrom i progonom, kao i pomogli odbijanju manijaka iz jedne od rijetkih svijetlih tačaka na Bliskom istoku.

Da, mi smo pogriješili ranije. I, da, ne možemo uraditi sve. Ali to ne znači da treba da propadnemo u pasivnosti i kvijetizmu pred očiglednim zlom. Ovim ljudima potrebna je naša pomoć.

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s