Piše: Pol Benkimon

PARIZ – Sve je počelo u Antverpenu u septembru 1976. godine sa pjenušavom tečnošću u plavom termosu kineske proizvodnje. U ručnom prtljagu putnika u avionu belgijske aviokompanije na redovnom letu iz Kinšase, glavnog grada Zaira (nekada belgijski Kongo) nalazila se bočica napravljena u mikrobiološkoj laboratoriji Instituta za tropsku medicinu u Antverpenu.

Jedan od ljudi koji je preuzeo isporuku bio je mladi 27-godišnji doktor Peter Piot. Kao student on nije slušao savjete svojih predavača koji su ga, kada je objasnio da želi specijalizaciju na infektivnim bolestima, uvjeravali da u toj oblasti nema budućnosti.

– U termosu su se u poluistopljenom ledu nalazile dvije staklene cijevi, od kojih je jedna bila slomljena – kaže Peter Piot, sada direktor prestižne Londonske škole za higijenu i tropsku medicinu.

– Krv je bila pomiješana sa ledenom vodom. Srećom, druga cijev je ostala netaknuta.

Uzorke je pratila rukom ispisana bilješka belgijskog ljekara koji je radio u Zairu. Cijevi, ističe Peter Piot, sadržale su krv osobe, sestre u misiji koja je umrla, za što se sumnja da je bio slučaj žute groznice.

– Kako naša laboratorija radi na arbovirusima, tip virusa koji odgovara uzorku pripada žutoj groznici, a on nam redovno šalje uzorke – rekao je Piot.

Mikroskopski pregled ćelija otkrio je ogroman virus, koji izgleda poput crva.

– Tada nijesmo imali Google. On je morao konsultovati priručnike medicinske biblioteke. Pronašli smo sličnosti sa Marburgom, koji izaziva hemoragijsku groznicu.

U Zairu, u međuvremenu, epidemija raste sa visokom stopom smrtnosti.

– Dobili smo telegram od Svjetske zdravstvene organizacije u kojem je od nas zatraženo da se obustave sva istraživanja o virusu koji se smatra veoma opasnim. Ali mi smo već poslali uzorak Američkom centru za kontrolu bolesti u Atlanti, koji nam je pojasnio da to nije Marburg virus.

Politička odluka

Suočen sa snom svakog mikrobiologa – da otkrije novi virus – mladi istraživač rekao je da će otići na teren. Ali, laboratorija nije imala sredstava za finansiranje ekspedicije. Ipak, njegov san će postati stvarnost desetak godina kasnije, kada ga belgijsko Ministarstvo inostranih poslova i saradnje poziva i pita da li bi narednog dana mogao otići u Kinšasu.

– Ova odluka bila je politička. Misija je otišla u Zair, a činili su je Amerikanci, Francuz Pjer Suro sa Pasterovog instituta, ekspret Svjetske zdravstvene organizacije u Južnoj Africi. Bio je neophodan jedan Belgijanac. Bio sam najmlađi, a mnogi iskusniji od mene nijesu željeli da idu. Ugrabio sam ovu šansu. Veliku zabrinutost izazvalo je odugovlačenje SZO zbog kojeg se strahovalo da bi se epidemija mogla proširiti na Kinšasu, koja je u to vrijeme imala tri miliona stanovnika.

Nakon noćnog leta, tokom kojeg Peter Piot nije spavao, misija je stigla u Zair. Mali tim od pet ljekara ukrcao se na vojni avion Hercules C, koji se uputio ka Bumbi, gradu od oko 100.000 stanovnika, na obalama rijeke Kongo, u ekvatorijalnoj oblasti. Teretni avion nosio je Land Rovera, gorivo, medicinski materijal i zaštitnu opremu – maske, rukavice, naočare i gas-maske, čije se korišćenje pokazalo kao izazov.

– Kada smo ih stavili, htjeli smo da ih skinemo desetak minuta prije isteka zadatka, jer smo se gušili.

Vojna posada bila je uzbuđena zbog ekspedicije. Nakon tri sata leta, Hercules je stigao u Bumbu, ali se motori nijesu ugasili. Kada su se putnici iskrcali, pilot je ostao u kokpitu sa kopilotom, kako bi izbjegli kontakt sa stanovništvom, a njihovo „Zbogom!“ bilo je ohrabrujuće.

Lokalno stanovništvo bilo je srdačno, naročito otac Karlos Romel, flamanski katolički sveštenik, koji je Petera Piota podjećao na oca Damiena, drugog flamanskog sveštenika koji je život posvetio gubavcima i kojeg je obilježilo žrtvovanje. Život oca Damiena, predstavljen u muzeju u blizini kuće Piota, probudio je u njemu, kojš kao djetetu, interesovanje za medicinu i pomaganje drugima.

Sanitarni kordon

Nakon Bumbe, ekipa je nastavila put. Bila je sezona kiša. Trebalo im je oko sedam sati da prođu Land Roverom 120 kilometara koji su ih dijelili od Jambukua, centra epidemije. Riječ je o selu u kojem je već duže vrijeme bila uspostavljena katolička misija čiji su sveštenici i sestre upravljali bolnicom (bez ljekara), gdje su bile škola i poljoprivredne zadruge. Četvoro vjerskih lica je umrlo, umrijeće još četvoro…

Između zgrada očeva i sestara bila je kuća u kojoj su bili misionari, svjesni rizika od prenošenja ove misteriozne bolesti, grupisani i raspoređeni u kordon sreće. Konopac zakačen za znak zabranjivao je prolaz.

– Kada sam čuo da sestre objašnjavaju situaciju na francuskom jeziku, prepoznao sam akcenat koji potiče iz flamanske pokrajine. Preskočio sam konopac i otišao kod flamanskih sestara, objašnjavajući da sam iz Antverpena i da smo došli kako bismo spriječili epidemiju. Sa 27 se usudite baš sve.
Zaraženo sve više žena

Tim koji je nedavno stigao uzeo je uzorke krvi pacijenata kako bi potvrdio da je ovaj virus isti kao onaj koji su posmatrali u Antverpenu. Ljekari su takođe istraživali načine na koje bi mogao da se prenosi. Da li je riječ o prenošenju sa osobe na osobu? Ili vektorsko prenošenje bolesti? Ujedom komarca? Ili druge životinje? Stanovnicima Jambukua i okolnjih sela su postavljana pitanja o tome kako se epidemija mijenjala iz dana u dan i gdje su se bolesni nalazili kada su se inficirali. Peter piot i njegove kolege primijetili su da što su se udaljavali od misije bolnice, bilo je i manje slučajeva.

Takođe, većinu pacijenata činile su odrasle osobe. Ovo je bilo u suprotnosti sa tezom da bi infekciju mogli prenositi komarci, koji očigledno ne bi poštedili djecu. Međutim, ljekari su uočili da među zaraženima preovladavaju žene, posebno u starosnoj grupi između 20 i 30 godina, gdje su žene za 50 odsto više bile pogođene u odnosu na muškarce. Ideja da je ovaj fenomen povezan sa ovim ili onim načinom reprodukcije (trudnoćama, porođajima) bila je primamljiva.

Ali mnoge od ovih žena viđene su na prenatalnim klinikama. Sestra je tada rekla da su pacijentkinjama koje su se tu pojavljivale ubrizgavane injekcije koje su sadržale posebne vitamine. Međutim, pravila higijene bila su oskudna – svakog jutra sestrama se distribuiralo samo pet špriceva, a ista igla, očišćena, ali ne i sterilisana, ponovo je korišćena kod mnogih žena. To je bio odličan način za širenje virusa.

Tim je uskoro otkrio još jedan način prenosa. Mnogi inficirani ljudi prisustvovali su jednoj sahrani nedjelju dana prije pojave simptoma. Oni su učestvovali u obredima na sahrani, uključujući pranju leša, često umrljanog od povraćanja, proliva ili krvarenja zbog bolesti – visoko zagađenim sekretima, kao kod trenutne epidemije.

Karantin

Pacijentski posao detektiva, sa oružjem za diskusiju, statistike i rezonovanja počelo je da donosi rezultate. Stavljanje u karantin bolesnih, kao i onih koji su bili u direktnom kontaktu sa njima, informisanje stanovništva i upotreba posebnih špriceva okončani su sa prvim upoznavanjem sa izbijanjem ebole, nazvanoj po rijeci u blizini mjesta Jambuku.

Od ebole je ubrzo umrlo 300 ljudi. Analiza uzoraka potvrdila je da je riječ o virusu koji ranije nije bio poznat.

Nekoliko godina kasnije Peter Piot vratio se u Zair da se bori protiv još jednog virusa, HIV, pokazujući da bi se bolest, koja je u početku pogađala homoseksualce, mogla prenijeti i na heteroseksualce.

Peter Piot vratio se u Jambuku u februaru 2014. godine, na svoj 65. rođendan. Tu je pronašao Sukata Mandzombu koji je radila kao medicinski brat u bolnici tokom misije 1976. godine i bio je zaražen virusom.

– Ne samo da Sukato danas živi u Jambukuu, već je on taj koji vješto vodi bolnice i laboratoriju – prokomentarisao je Piot podstaknut i zadivljen doktorom.

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s