Piše: Ed Husein

Ne tako davno, Evropa je bila kontinent koji je ličio na ono kako Bliski istok izgleda danas. Prštala je od diktatora i uhodećih političkih ekstremista. Netolerantnost prema manjinama dovela je do užasa holokausta. Neprekidna takmičenja preko nacionalnih granica izazvala su dva svjetska rata.

Ova slika depresivno se ponavlja u cijelom regionu od Maroka preko Sirije do Jemena. Uspon vjerskog sektaštva u Iraku i Siriji, kao i represija nad islamistima u Egiptu proizveli su magnetne narative radikalizma koji nalaze pristalice među evropskim mladim muslimanima.

Mnogi ovaj region vide kao očajnički slučaj. Ipak ima nade da se evropska prošlost i sadašnjost mogu odraziti na budućnost Bliskog istoka. Baš kao što je zaraćeni kontinent našao jedinstvo stvarajući ono što je postalo EU, tako bi i Arapi, Turci, Kurdi i druge grupe u regionu mogle naći relativan mir u još bližem savezu.

Uostalom, većina njihovih problema – terorizam, siromaštvo, nezaposlenost, sektaštvo, izbjeglička kriza, nestašice vode zahtijevaju regionalne odgovore. Ni jedna zemlja ih sama ne može riješiti. Na primjer, Egipat ima jeftinu radnu snagu, ali i visoku stopu nezaposlenosti mladih.

Susjedna Libija ima višak kapitala, velike infrastrukturne projekte i nezasitu tražnju za radnicima. Turska ima stručnost za izgradnju mostova i puteva. Ovim tačkama treba povezivanje. Prema našem istraživanju, najmanje 20 milijardi dolara iz Zaliva obećano je Egiptu u posljednjih nekoliko mjeseci, ali bez dugoročnog plana.

Arapska liga, postojeća regionalna struktura, nema kredibilitet, sposobnost niti kreativnost da pomogne ujedinjenju ovih naroda. Tokom više od jednog milenijuma Bliski istok bio je široko ujedinjen pod različitim monarhijskim dinastijama. Slobodno kretanje ljudi, roba, plemena, ideja i armija se podrazumijevalo.

Postojala je zajednička religija za većinu i, u poređenju sa drugim regionima u svijetu, bilo je manje jezika i više kulturnih i istorijskih sličnosti. Kada su Evropa oslobodila srednjevjekovnog uništavanja, Mameluci i Otomani su pravili dobrodošlicu Jevrejima. Manjine su bile zaštićene kada je većina imala povjerenja u sebe.

Na većini dijela Bliskog istoka više se ne osjeća dostojanstvo njihovih predaka. Ono što je Platon nazivao „timos“ očajnički nedostaje: politička želja za priznavanjem i poštovanjem dostojanstvenog naroda. Unija Bliskog istoka bi se mogla ponovio stvoriti. Pozive za ujedinjenje inicirali su regionalni lideri i mislioci gotovo čitav vijek.

Intelektualci iz prošlosti kao sto su Džamal al-Din al-Avgani, politički aktivista iz 19. vijeka, koji je još uvijek izuzetno uticajan u arapskim zemljima ili Said Nursi, otomanski teolog istog doba, široko relevantan u modernoj Turskoj, posijali su sjeme regionalističke misli.

U anketama, većina ljudi na Bliskom istoku sebe naziva Arapima ili muslimanima prije nego, recimo, Jordancima ili Saudijcima. Panislamski identitet još uvijek ima veći odjek od nacionalnog identiteta. Takve pozive ponovljali su i saudijski kralj, predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata, predsjednik turske vlade, jordanski kralj, ali i kroz prijeteće povike Hamasa, egipatskog Salafisa i Muslimanskog bratstva.

Da li će Zapad čekati da islamisti i radikali ponovo postanu dovoljno moćni da kreiraju Bliski istok koji nam se suprotstavlja? Ili ćemo pomoći našim partnerima u vladama da iskoriste ovaj zamah? Ovo je trenutak za stvaranje multilateralne institucije koja bi mogla unijeti pluralizam u regionom, snažno kao što je Mustafa Kemal Ataturk uradio u Turskoj prije skoro jednog vijeka.

Svako ko je upoznat sa poslovnim sastancima ili pregovorima na Bliskom istoku može posvjedočiti da prisustvo Evropljana ili Amerikanaca mijenja ponašanje. Postoji impuls na osnovu kojeg se vidi kako se među jednakima pokreće akcija iz stagnacije.

EU i SAD su zajednice koje razumiju izazove kreiranja političkog jedinstva. To znanje i birokratsko iskustvo treba pozajmiti onima koji se u ovom regionu zahtijevaju veću integraciju. Presudan element radikalnog islamističkog narativa protiv Zapada je zastrašivanje zapadnim ratom protiv islama koja datira iz krstaških ratova i zavjere da oni žele da muslimani budu podijeljeni i slabi.

Igranje uloge u regionalnoj integraciji će čvrsto opovrgnuti ovu zapaljivu priču. Ovo ne može biti još jedan vijek zapadnog samozadovoljstva. Kada je Artur Gudhart, pravnik sa Oksforda koji je rođen u SAD, zagovaro stvaranje Evropske unije 1940-ih godina, izrugivali su se s njim.

Ipak, neki u Britaniji i SAD su gledali kroz maglu ekstremističkog rata. Bliskom istoku je potrebna vizija koja probija ovakvu maglu i gleda ka budućnosti. Potrebna je potpuna promjena psihologije. Vjetrovi promjena duvaju širom svijeta tokom najturbulentnije četvrtine vijeka.

Da li će Zapad pomoći ili ometati ove pozive na jedinstvo? Hoćemo li pomoći drugima da uče lekcije iz naše prošlosti? Ili ćemo nastaviti da se pretvaramo da Arapi nijesu kao Evropljani ili Amerikanci?

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s