Piše: Benedikt Brogan

Hvala Baraku Obami i zbog teških vremena. Najzad, Sjedinjene Američke Države budno razmišljaju o posljedicama raspada Ujedinjenaog Kraljevstva. Jedna od velikih frustracija američke pozicije bilo je neko vrijeme i odbijanje da se izjasne o bilo čemu vezanom za poziciju Škotske u Uniji.

SAD su bile srećne što mogu u više navrata da kažu da ne žele da Britanija napusti EU, ali pozvane da se izjasne o tome šta misle o tome što Škotska napušta UK povukle su se u nejasno „bez komentara, unutrašnje pitanje, bla bla“. Američki ambasador Metju Barzun je to i potvrdio negdje kada sam imao priliku da ga intervjuišem, ubrzo nakon što je preuzeo poziciju i postao zaglavljen na BBC kanalu.

Izbezumljujuće, ali vjerovatno da su se SAD odlučile da se izjasne o referendumu u Škotskoj uradile bi to da nas izazovu da pričamo o otcjepljenju Teksasa ili tako nešto. Danas, međutim, na zajedničkoj konferenciji za novinare sa Dejvidom Kameronom u Briselu, Obama je postavljao pitanje referenduma i iznenadio sve razvijajući odgovor izvan uobičajenih gafova da je to stvar koja se tiče građana Škotske.

On je rekao: „Što se tiče budućnosti Ujedinjenog Kraljevstva, očigledno na kraju će odluka biti na građanima Velike Britanije. U slučaju Škotske, tu predstoji referendumski proces i odluka je na građanima Škotske. Ali ja bih da kažem da je Velika Britanija naš izvanredan partner. Spolja, barem, izgleda da stvari funkcionišu prilično dobro. Očigledno imamo dubok interes u uvjeravanju jednog od najbližih saveznika da ćemo i dalje nastaviti da im budemo moćan, snažan, ujedinjen i efikasan partner“.

Obama je svoju intervenciju vremenski ograničio veoma dobro – pod pretpostavkom da je tako i planirao, što nije sasvim jasno. Sada kada su evropski i lokalni izbori iza nas, a Njuark manje zanimljiv nego što su se neki nadali, fokus britanske politike će se premjestiti na Škotsku tokom ljeta koje će obilježiti nemilosrdna kampanja.

Snage unionista se skupljaju nakon manjeg kolebanja na početku godine, a teškoće koje su očigledne svima (naime, toliko u suprotnosti sa planovima laburista koji nemaju organizaciju i torijevaca koji neće iskašljavati novac) su učvršćene. Gospodin Obama je u stvari pokrenuo odgovarajuću kampanju sa neočekivanim odobravanjem.

Pomaže takođe i to što on ubira očigledne poene kujući frazu da smo bolji zajedno. Izgovarajući to dok stoji pored premijera bio je način da nas sve podsjeti, a Škote posebno, da su i oni predstavljeni u G7 i na drugim međunarodnim skupovima na način na koji to sami ne bi bili.

Ali ovdje je još jedan način na koji je Obama nehotice pomogao debatu prounionista. Argument Aleksa Salmonda, koji je prvobitno razvio Gordon Braun tokom 80-ih i 90-ih godina je da su Engleska i Velika Britanija u stvari desno krilo torijevaca koje se nameće Škotskoj protiv njenih želja. Bilo je dovoljno loše za premijera Škotske kada se prošle nedjelje vratio UKIP.

Sada i predsjednik iz reda demokrata, miljenik ljevice i u skladu sa statičkom ljevičarskom vizijom koju gospodin Salmond otjelovljuje mora da se izjasni da je i on sam unionista. Kada bi na njegovom mjestu bio Džordž Buš takav poziv  bi vjerovatno bio otrovan. Ali gospodin Obama je porazio SNP odobravanjem prounionističkih stavova iz reda ljevičara. Kako će oni to da mrze…

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s