Piše: Gideon Rahman 

U posljednjih nekoliko dana bilo je više teških izvještaja da bi Kristin Lagard, čelnica Međunarodnog monetarnog fonda bila savršen kandidat za vođenje Evropske komisije. 

Ideja o kandidaturi Kristin Lagard posebno je popularna u Britaniji, gdje vlada očajnički želi da zaustavi mogućnost da to mjesto preuzme Žan-Klod Junker, bivši premijer Luksemburga.

Naslovi kakav je „Angela Merkel želi Kristin Lagard za predsjednika EK“ podstakli su bjesnilo. Ali, dok njemačka kancelarka želi ili ne želi da ovaj posao pripadne Kristin Lagard, niko izgleda nije ni zastao da se zapita da li je sama Lagard zainteresovana.

Čini se da ima mnogo razloga za vjerovanje da će ona biti voljna da bude angažovana. Ne postoji očigledan razlog za razmišljanje da je mjesto predsjednika Evropske komisije više prestižna fotelja od generalnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda.

MMF-u takođe treba malo kontinuiteta nakon debakla koji je okruživao Dominik Štros-Kana. Ukoliko Kristin Lagard rano podnese ostavku, možda bi se stvorio pritisak da se prekine tradicija da glavni direktor MMF-a uvijek bude iz Evrope.

Sama Lagard biće veoma svjesna da, ukoliko bude iskorišćena kao lovački konj da bi se zaustavio Junker, biće i mnogo onih u Evropskom parlamentu koji će odbaciti njeno kandidovanje na tom principu.

Sasvim je vjerovatno da će Evropski parlament odbiti da glasa za anti-Junkerovog kandidata, jednostavno kako bi učvrstio sebe i sebi blisku ideju. Na kraju, tu bi moglo doći i do kompromisa.

Ali prvi izbor Evropskog savjeta za predsjednika Komisije možda čak treba da bude žrtvovan – omogućavajući trećem kompromisnom kandidatu da se pojavi.

Zašto bi Kristin Lagard rizikovala povjerenje i stres zbog takvog postupka? Konačno, čini mi se sasvim vjerovatnim da Lagard sada baca oči na francusko predsjedavanje – tačno je da se ona nikada nije kandidovala za izborne funkcije.

Sa druge strane, francuska desnica je trenutno u potpunom rasulu – nakon izbijanja skandala za koji izgleda da će vrlo vjerovatno umanjiti šanse Nikole Sarkozija za pravi povratak.

Socijalisti i predsjednik Fransoa Oland su u još goroj situaciji. Umjesto da uroni u predsjedavanje kontroverznom Komisijom, možda bi za Kristin Lagard imalo više smisla da ostane u Vašingtonu i sačeka naredne francuske predsjedničke izbore 2017. godine.

Naravno, ta taktika nije bila izvodljiva kod Dominik Štros-Kana, ali tada su postojale posebne okolnosti.

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s