Piše: Ivo Dalder
Predsjednik Savjeta za globalne poslove iz Čikaga

Ranije ove sedmice Obama je doputovao u Poljsku da NATO, a naročito novije članice transatlantske alijanse u centralnoj i istočnoj Evropi uvjeri u nepokolebljivu posvećenost Amerike odbrani.

On je najavio da će zahtijevati od Kongresa da odredi milijardu dolara za fond koji bi omogućio povećanu rotaciju američkih snaga u Evropi, poboljšanje infrastrukture, unaprijeđeno pozicioniranje opreme i poboljšanje obuke i vježbi, posebno na teritoriji saveznika.

S obzirom na nedavne ruske vojne akcije u Ukrajini i duž granica NATO zemalja, ovo su jako potrebni sigurnosni koraci. Ali oni ostavljaju bez odgovora na dva pitanja.

Prvo, u kojoj mjeri su ostali NATO saveznici voljni i sposobni da prate američki primjer pokazivanja svoje istrajne posvećenosti teritorijalnom integritetu i odbrani svih NATO teritorija?

Drugo, da li će SAD i druge članice NATO razmotriti raspoređivanje svojih kopnenih i vazduhoplovnih snaga u cilju trajnog jačanja kolektivne odbrane u Evropi?

Zemlje koje su najviše izložene mogućim ruskim vojnim prijetnjama i zastrašivanjima, NATO članice kao što su Poljska, Rumunija i baltičke države posljednjih mjeseci zatražile od SAD da potvrde da je podrška stvarna i trajna, poput Njemačke i drugih NATO zemalja tokom Hladnog rata.

Neposredan odgovor SAD i mnogih NATO članica bio je spasonosan. Avioni SAD, Kanade, Velike Britanije, Poljske, Danske i Francuske obezbijedili su vazdušnu kontrolu nad baltičkim zemljama, a tempo i obim vježbi na Baltičkom moru je povećan.

Samo tokom vježbi u Estoniji prošlog mjeseca uključeno je 6.000 trupa iz osam zemalja. Sve ove akcije ponovo su uvjerile evropske saveznike u posvećenost NATO-a teritorijalnoj odbrani.

Zaista, tokom nedavnog obilaska sve tri prijestonice baltičkih zemalja, najviši zavničnici koje sam upoznao ne samo da su izrazili zahvalnost za preduzete akcije, već i visok osjećaj povjerenja da im njihovo članstvo u NATO-u i EU pruža realnu i trajnu bezbjednost.

Ni jedan od zvaničnika nije sumnjao da u slučaju napada SAD i drugi NATO saveznici ne bi pomogli u odbrani. Njihova briga je zbog nečeg drugog – zabrinuti su zbog postojanja razlika u shvatanju akcija Vladimira Putina u Ukrajini.

Dok baltički lideri (i mnogi drugi) vjeruju da su ove akcije uništile bezbjednost okruženja nakon Hladnog rata u fundamentalnom smislu, drugi evropski lideri vide ove akcije kao privremenu krizu za koju se nadaju da će uskoro biti riješena putem pregovora i deeskalacije.

Ove različite perspektive su važne. Fundamentalne promjene u bezbjednosnom okruženju zahtijevaju trajnu primjenu bezbjednosnog položaja NATO-a. Privremena kriza zahtijeva takvu adaptaciju i, jednom riješena, omogućila bi nastavak uobičajenih tokova.

Privremene mjere koje su preduzete do sada, u koje je uvjeravanje dobrodošlo u ovom trenutku, uključujući i one koje je najavio Obama ove sedmice, u skladu su sa objema tačkama gledišta.

One su, ili mogu biti, prvi korak ka trajnim promjenama u stavovima NATO-a ili privremeno prilagođavanje koje bi moglo biti preokrenuto kada se ustanovi da je kriza okončana.

To je ta neizvjesnost oko dugoročnog ugovora NATO-a i zabrinutost da sve njegove članice nijesu ozbiljno shvatile ruske akcije, što je uslovilo da Poljska i druge zemlje istočne Evrope zatraže postojanije korake ohrabrenja, uključujući raspoređivanje NATO snaga na trajnoj osnovi.

Ni Vašington, ni savez kao cjelina do sada nijesu dogovorili takav korak. Jedan od razloga je cijena. Ne samo da su veliki troškovi povezani sa novim aranžmanima za zemlje domaćine i one iz kojih se snage raspoređuju, već postoje i realni oportunitetni troškovi, posebno u vrijeme smanjenih budžeta za odbranu.

Ipak, važniji razlog je nesaglasnost unutar Alijanse o tome da li je vrijeme da se prekrši obećanje NATO-a Rusiji da neće trajno rasporediti „značajne borbene snage“ na teritorijama članica.

Taj unilateralni zalog, kodifikovan u sporazumu između NATO-a i Rusije 1997. eksplicitno je baziran na pretpostavci da će „trenutna i predvidiva bezbjednosna okruženja“ ostati nepromijenjena.

Za mnoge NATO saveznike, posebno u centralnoj i istočnoj Evropi, na osnovu spremnosti Alijanse da ozbiljno razmotri raspoređivanje snaga uočljivo je da se bezbjednosno okruženje zaista promijenilo. Oni su u pravu.

Stoga je ključno da savez riješi ovo pitanje u narednih nekoliko mjeseci, tako da, kada se NATO lideri sastanu u Velsu početkom septembra, prenesu jasan i jedinstven stav o onome što se promijenilo kao rezultat ruskih aktivnosti i kako će NATO tome odgovoriti.

Prevod: A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s