Piše: Filip Eskond

Konačno je tu Ilias Antoniou koji bolje objašnjava deflaciju, tu novu „bolest vijeka“. „Čini se boljim, meni, da su laptopovi ili cipele jeftinije. Dugo sam ćutao o ovom načinu kupovine“, kaže naš dopisnik iz Atine.

perperzona deflacija reuters 300x186 Analiza Le Monde: Bježanje u zamku deflacijeI zato što je njegova plata, kao i grčkim zvaničnicima, umanjena za 25 odsto, i što će biti otpušten za osam mjeseci. To se zove spirala. Ekonomska kriza stvara takav uticaj na potrošnju kada trgovci i industrijalci nagomilavaju neprodate zalihe, pa ih prodaju da bi pokrenuli tok.

A kako su kupci rijetki, prodavci gube novac i otpuštaju zaposlene. Nezaposleni više ne troše, kompanije više ne plaćaju poreze, država više ne dobija prihode i odlučuje se na mjere štednje kako bi smanjila deficite. Zamka se zatvara.

To je ta mračna perspektiva koja proganja na sastancima Evropske centralne banke. Stvorena krajem dvadesetog vijeka kako bi se izborilo sa hidrom inflacije, ta institucija mora da preispita svoju doktrinu.

Inflacija jede novac i bori se sa strogošću. Godinama je institucija u Frankfurtu pratila rastuće cijene, snižavajući kamatne stope kako bi se omogućilo da novac za pozajmljivanje ne bude previše skup i kako bi se izbjeglo pregrijavanje.

Ali ta divna logika je srušena. Danas, novac nikada nije bio tako jeftin, a ni traga od pregrijavanja nema na vidiku. Neumoljivo, cijena jednog šampona, televizora, alatke ili friziranja stagnira: manje kupaca, manje apetita.

Da li je ovu grešku izazvala kriza, nezaposlenost, tehnologija, psihologija? Ekonomisti su isprepletani u naučnim objašnjenima, a niko ne zna recept kako da ponovo pokrene mašinu.

Nije jasno ni kada će se vidjeti posljednja velika epizoda ovog žanra koja u Japanu traje skoro dvadeset godina, dok je pretposljednja, koja je nastala kao produkt krize 1929. godine okončana tragičnim preplitanjem sa Drugim svjetskim ratom.

Obje strane se tome protive svakog puta. Pristalice čistke i oni za podsticaje. Štednja protiv oporavka. U stvarnosti, vlade često isprobavaju nekoliko politika, bilo jednu za drugom, bilo istovremeno.

Uz opsesiju: stvoriti kod potrošača želju da troše i kompanijama da investiraju. U stvari, ne postoji magična formula ni na jednoj, ni na drugoj strani, već umijeće da se, dok se radi, kombinuju zdrava doza uvida, osjećaja za vrijeme (i istrajnost), kao i komunikacija i oportunizam neophodan da bi se iskoristila prilika kada se bude ukazala.

To je, jasno, i pristup predsjednika Evropske centralne banke, Marija Dragija. Ali on sam neće spasiti eurozonu od aveti deflacije, koja već nekoliko godina proganja sa evropskog neba. Jer ovakve politike na obale izbacuju opasne ideologije.

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s