Piše: Kemal Derviš

Od početka ove godine novi talas nesigurosti proširio se na tržišta u razvoju smanjujući vrijednost njihove imovine. Prvi talas, u proljeće 2013. godine uslijedio je nakon najave Federalnih rezervi o namjeri da smanje mjesečnu kupovinu državnih obveznia kroz program „kvantitativnog popuštanja“. Dok je ova mjera u potpunosti usvojena, pad je nastavljen još većim tempom.

Najjači pritisci bili su na ono što se naziva „pet krhkih“: Brazil, Indiju, Indoneziju, Južnoafričku Republiku i Tursku (isključujući Argentinu gdje je mini-kriza počela u januaru). Ali zabrinutost se takođe proširila i na ostatak ekonomija u razvoju. Čini li se sadašnje stanje uporedivim sa onim koje je dovelo do meksičke kize 1994. ili azijske 1997. godine?

Optimisti ukazuju na to da je većina zemalja sa srednjim dohotkom znatno smanjila udio duga u BDP-u, što im je stvorilo fiskalni prostor koji nijesu imale u prošlosti. Ipak, nijesu ogromni javni deficiti oni koji su uslovili meksičku i azijsku krizu.

U oba slučaja, napor da se odbrani fiksni kurs pred iverzijom tokova kapitala bio je glavni faktor, kao što je viđeno u Turskoj u godini koja je prethodila kolapsu njene valute 2001. godine.

Ipak, danas izgleda da većina zemalja u razvoju preferira fleksibilan kurs, kao i da sada imaju dobro kapitalizovane i regulisane banke koje mogu da ograniče svoju izloženost promjenama.

Ranjivost

Tržišta u razvoju koja su naizgled slabija sasvim sigurno imaju značajne tekuće bilanse i nedovoljan neto kratkoročni dug.

Međutim, preokret tokova kapitala doveo je do deprecijacije deviznog kursa, a time i porasta izvoza i pada uvoza, te potom prilagođavanjem tekućeg računa, kako bi rezultirao brzim smanjenjem potrebe za inputom tokova kapitala. Računajući na njihov fiskalni prostor i valjanost njihovih banaka, nova uravnoteženost mogla bi ubrzo biti uspostavljena.

Stoga, odakle dolazi njihova ranjivost? Nažalost, ona je u rezultatima privatnog sektora i nefinansijskih korporacija koje su akumulirale dugove. Pored toga, mnoge kompanije su navikle na korišćenje jeftinih stranih fondova za finansiranje domaćih aktivnosti i visoko su izložene valutnom riziku.

Oštra deprecijacija valute biće praćena ozbiljnim problemima kod rezultata koji mogu da oslabe bankarski sektor, uprkos velikim rezervama. Ovo bi zahtijevalo intervenciju države, a time i povećanje dužničkog tereta, koji bi nametnuli strogu kontrolu u dijelu potrošačke tražnje, stvarajući kompanijama još veće probleme.

Fleksibilnost kursa

Ovaj rizik u privatnom sektoru stvara praktična i politička ograničenja fleksibilnog deviznog kursa. Većina zemalja koje su u deficitu u stanju su da upravljaju deprecijacijom, ali valuta tada gubi vrijednost isuviše brzo da bi se izašlo iz ovog začaranog kruga.

Da bi se ovo izbjeglo, kursem mora da se upravlja u skladu sa lokalnim specifičnostima. Ovaj proces može biti značajno olakšan onima koji imaju jake neto rezerve. U suprotnom, neophodno je koristi značajan rast kamatnih stopa kako bi se kapital zadržao u kratkom roku, u cilju postepenog prilagođavanja realnoj ekonomiji.

Visoke kamatne stope podrazumijevaju usporen rast kursa i zaposlenosti, ali takvi gubici bi najvjerovatnije bili manje ozbiljni od onih koji su izazvani krizom u realnoj ekonomiji.

Ovaj izazov je teže ostvariti u zemljama čiji su tekući računi u velikom deficitu, pri čemu je stanje još komplikovanije ukoliko je u zemlji bilo naglih promjena ili političkih tenzija, poput onih koji su se dogodili u Turskoj ili u Brazilu.

Potencijali

Međutim, uprkos ozbiljnim rizicima kod nekih zemalja, mala je vjerovatnoća da nastupa kriza za sva tržišta u razvoju u 2014. godini.

Inverzije gotovinskog kapitala poput ovih danas su veoma ograničene, a ni jedna zemlja koja napreduje neće naglo povećati kamatne stope. Štaviše, sa padom deficita u Sjedinjenim Američkim Državama, neto gotovina u toj zemlji uvećana je tokom posljednjih 12 mjeseci.

Osim toga, većina zemalja u razvoju je u dovoljno jakoj fiskalnoj poziciji da može da dopusti prilično fleksibilne valutne kurseve kako bi se bez prekida upravljalo umjerenim rastom kamatnih stopa. U srednjoročnom periodu zemlje u razvoju imaju jak potencijal za unapređenje tehnološkog i ekonomskog približavanja.

Veći dio poteškoća koje su se dogodile u posljednje vriijeme odražavaju svijest o precijenjenosti imovine zbog izuzetno ekspanzivne monetarne politike. Shodno tome, ova sredstva postala su ranjiva čak i na tržištima koja su na manjem udaru, a takav trend biće nastavljen sve dok se dugoročne kamatne stope ne vrate na prihvatljiv nivo.

Prevod A.N.R.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s