Politička analitičarka i pijanistkinja, doktorka međunarodnog prava Aleksandra Joksimović, u intervjuu nakon redovne godišnje konferencije Alpbach grupe za Jugoistočnu Evropu, čija centralna tema je bila Zapadni Balkan 2013-2020 – Politički, ekonomski, bezbjednosni izazovi, otkriva šta je uslovilo pad podrške birača Demokratskoj stranci na prošlim izborima, šta uslovljava kvalitet odnosa Srbije sa susjednim zemljama, kako će se ulazak Hrvatske u EU odraziti na stanje u regionu, te kako ocjenjuje pozicioniranost Crne Gore u odnosu na zemlje regiona.

intervju - Aleksandra JoksimovicZa vrijeme vladavine Zorana Đinđića bila je jedan od njegovih bližih saradnika. Danas predsjedava Centrom za spoljnu politiku u Beogradu i slovi za jednog od vodećih eksperata za međunarodne odnose.

ANR: U Srbiji je na posljednjim izborima došlo do promjene vlasti od koje se dosta strahovalo u regionu, međutim dolazi do trenda poboljšanja odnosa sa susjedima. Šta je uticalo na ovakvu promjenu vođenja politike struktura koje su figurirale na političkoj sceni devedesetih godina?

JOKSIMOVIĆ: Povratak političkih struktura koje su devedesetih godina bile na vlasti svakako je izazvao strah u zemljama u regionu. Međutim, suštinski je došlo do jednog procesa, koji je prethodno bio uočljiv u Hrvatskoj, a to je da kada na vlast dođu desničarske strukture, one su i u stanju da pokrenu određene procese, s obzirom da se ne postavlja pitanje da li su one patriotske ili ne, pa se ne moraju konstantno dokazivati i hrabrije se suočavaju sa državnim pitanjima nego njihovi oponenti. Koalicija koju su nakon izbora oformili SPS i SNS je u pravcu razgovora Beograda i Prištine pokazala veliku hrabrost u donošenju odluka i približavanju određenih stavova za koje je vidljivo da daju rezultat koji uslovljava Srbiju da krene korak napred ka evropskim integracijama. Takođe, čitavo političko polje u Srbiji se značajno promenilo, imajući u vidu činjenicu da je od 2000. godine do danas odnos podrške političkih stranaka integracijama bio 50:50, a sada je konačno postignut konsenzus da sve stranke, sa izuzetkom DSS-a, aktivno podržavaju evropski put Srbije. Istovremeno, postoji pad podrške integracijama kod stanovništva, koja sada iznosi oko 41 odsto, a uslovljena je ekonomskom krizom i u Srbiji i u EU, pa ta zajednica deluje manje atraktivno, a došlo je i do zamora kroz proces uslovljavanja, te se čini da bi se, kada bi odnosi između Srbije i EU u integrativnom smislu krenuli na bolje podrška nesumnjivo povećala.

ANR: U vrijeme dok je na vlasti bila Demokratska stranka na čelu sa Borisom Tadićem dolazilo je do velikog miješanja u unutrašnja pitanja Crne Gore. Međutim, Tomislav Nikolić se ipak odrekao takve prakse. Šta je uslovilo ovakav zaokret u srpskoj politici kada je riječ o odnosima sa Crnom Gorom, a šta je prepreka da se to dogodi i sa drugim susjedima?

JOKSIMOVIĆ: Iako nije podjednako uspostavljena komunikacija sa svim zemljama, sa Crnom Gorom je došlo do trenda poboljšanja odnosa između vlada Crne Gore i Srbije. Ovo je izuzetno pozitivno, imajući u vidu jedan dugogodišnji zastoj kroz određenu vrstu mešanja Srbije u unutrašnja politička pitanja u Crnoj Gori. Čini se da je u ovom trenutku i Crna Gora prepoznala da je taj trend prestao da se dešava. U prethodnom periodu u Srbiji je vladala kohabitacija i bez obzira na odlazak sa vlasti Vojislava Koštunice u jednom dužem periodu duh i način njegovog razmišljanja u politici je imao vodeći trend na srpskom političkom diskursu. Nikolić je prethodno imao nekoliko veoma nespretnih izjava u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Međutim, vrlo brzo premijer Dačić je sa BiH krenuo ka uspostavljanju konkretnije saradnje, izrazivši spremnost da se nastavi sa idejom ostvarivanja dobrih odnosa i sa Federacijom. Odnosi sa BiH komplikovani su zbog unutrašnjih nesuglasica u toj zemlji, koje će ipak morati da rešavaju sami, jer je u međunarodnoj zajednici došlo do prezasićenja ovim pitanjem. Zbog toga ne bi trebalo očekivati bilo kakve dalje političke intervencije sa strane. Srbija ipak ima najkomplikovaniji odnos sa Hrvatskom zbog izostanka saradnje između predsednika ove dve zemlje, međutim premijer Hrvatske Zoran Milanović je dolaskom u Beograd na sastanak sa Ivicom Dačićem pokazao postojanje zajedničke ideje da se prevaziđe problem loše saradnje.

ANR: U Srbiji je za vrijeme Koštuničine vlade i Tadićevog predsjedavanja postojala kohabitacija, a slično je bilo i u Hrvatskoj za vrijeme vlade HDZ-a i predsjedavanja prvo Stjepana Mesića, a potom Iva Josipovića. Kako podijeljenost državnog vrha među političkim oponentima djeluje na donošenje ključnih odluka?

JOKSIMOVIĆ: Kohabitacija sama po sebi nije jednostavna, jer iziskuje veliku toleranciju dve strane. Kao takva u nekim razvijenim demokratijama je pokazala da je moguće da postoji. Na ovim područjima je ona, međutim, pokazivala da jedna opcija u suštini popušta drugoj i da uvek postoji jedan koji vodi glavnu ideju. Uvek je pitanje koja je opcija ona koja odnosi prevagu, u zavisnosti od čega se i kreće politički diskurs jedne zemlje.

ANR: Da li očekujete promjenu odnosa Srbije i Hrvatske nakon stupanja te zemlje u članstvo u EU?

JOKSIMOVIĆ: Veoma pozitivan je signal da dolazi do daljeg proširenja EU. Činjenica da Hrvatska postaje članica 1. jula ove godine dokaz je da postoji nada za Zapadni Balkan. Sa druge strane to će uticati i na promene vezane za CEFTA sporazum i za neke konkretne stvari u regionu. Međutim, godine su pred nama pre nego što će neka sledeća zemlja krenuti stopama Hrvatske, ali se nadam da neće doći do one situacije sa Slovenijom i Hrvatskom kada su bili blokirani pregovori zbog nerazrešenih bilateralnih odnosa.

ANR: Bili ste član Demokratske stranke u vrijeme dok je njom predsjedavao Zoran Đinđić. U toj stranci je u međuvremenu došlo do velikih kadrovskih promjena. U kojoj mjeri su one bile razlog poraza na posljednjim izborima i koji su dodatni razlozi za pad podrške biračkog tijela?

JOKSIMOVIĆ: DS je jedna od retkih koja je uspevala više puta da menja lidera, a da je to u jednom periodu dovodilo čak i do povećane podrške biračkog tela. Retke su stranke u regionu koje su uspevale da menjaju lidere, a da ih to donekle ne uruši. Zoran Đinđić imao je strategiju i hrabrost, jer je u sebi sublimirao sve one osobine koje jedan moderan političar mora da ima. Za njegovog života ideje koje je imao nisu bile prepoznate na pravi način, ali se energija prepoznaje tek danas kada se vidi da one i dalje žive. Međutim, borba oko njegovog nasledstva ostavlja gorak ukus u smislu da Srbija u dugom roku neće imati političara sličnih mogućnosti. Aktuelna situacija u DS-u posle poraza na prethodnim izborima ukazuje da ta stranka nema kapacitet da se konsoliduje. Bez obzira i na promene na čelu stranke koje su usledile nakon izbora nije problem samo što jedan deo članstva odlazi, već u tome što ne postoji strateška ideja kojim putem DS želi da ide, pa zato doživljava i ogroman pad popularnosti kod birača, mada je on uslovljen i svim onim što im je ostalo zamereno tokom prethodne osmogodišnje vladavine. Mislim da nije dobra taktika DS-a što teži da dođe do izbora u ovom trenutku, jer joj je potrebno mnogo više vremena da bi definisala svoj put i povratila poverenje.

ANR: Iako je nezahvalno davati prognoze o daljoj budućnosti regiona, jasno je da postoje scenariji koji bi po njegovu budućnost bili produktivni, kao i oni koji bi bili pogubni. Šta ocjenjujete da je najvažnije da se dogodi za uspostavljanje bolje regionalne saradnje, a šta prepoznajete kao potencijalni rizik?

JOKSIMOVIĆ: Glavni korak napred je dogovor Beograda i Prištine i ukoliko bi se normalizovali odnosi na toj relaciji to bi značilo veliki iskorak napred ne samo za Srbiju, već i za čitav region. Ono što vidim kao najveću opasnost po stabilnost regiona je situacija u Makedoniji, jer postoji varnica na koju ukoliko se ne obrati dovoljno pažnje može da se rasplamsa. Fokus i međunarodne zajednice, ali i regionalni je u trouglu Priština-Beograd-Sarajevo, dok niko ne obraća pažnju na situaciju u Skoplju – rast ozbiljnih tenzija za koju veliku odgovornost snosi međunarodna zajednica, između ostalog i zbog toga što već čitav niz godina Grčka blokira integracije Makedonije ka EU i NATO-u, što je veoma pogrešna strategija koja suštinski ovu zemlju već godinama destabilizuje. Ekonomska kriza u Grčkoj je čak dodatno učvrstila ovaj stav zato što se niko ne usuđuje da na Grčku vrši dodatni pritisak koji se odnosi na Makedoniju, ali je pažnja usmjerena na ova dešavanja neophodna jer svaka kriza u regionu uvek ima i određeni domino efekat.

ANR: U Crnoj Gori su se promjene vođenja politike dešavale i bez promjena vlasti. Kako sa spoljnopolitičog aspekta ocjenjujete pravce kojima se kretala?

JOKSIMOVIĆ: Vreme pokazuje da je Crna Gora kroz strašne periode krize konflikata u Jugoistočnoj Evropi zapravo prošla veoma pametno, bez obzira što je u jednom periodu imala aktivno učešće na samom početku. Ipak, sve ostalo što je radila – načinom na koji je iz te krize izašla, načinom na koji je zacrtala svoj evroatlantski put, načinom na koji je rešila neke probleme sa susedima i manjinama u zemlji zapravo je pokazala jednu ozbiljnost političkog razmišljanja, što je suštinski dalo vrlo pozitivne rezultate. Danas Crna Gora na evropskom putu prednjači u regionu i ako posmatramo njenu generalnu liniju kretanja zaključuje se da je u određenim trenucima napravila dobar odabir.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s